Friday, September 28, 2007

Six Feet Under

Ili kako je na netu često u skraćenom nazivu daju kao SFU ili 6FU. Ovo je, po mom mišljenju, NAJBOLJA serija napravljena!!! Svako ko je nije gledao, mora to da uradi, naručito mlađa populacija(mladja u smislu od 18-2*) jer mislim da starijima neće toliko značiti, naročito zbog silne morbidnosti, droge, alkohola i seksa koji se tu pojavljuju (da ne spominjem nestopostotno heteroseksualno opredeljenje likova i eksplicitno iznošenje činjenica vezano za sex od strane likova, moglo bi to biti i previše za naše starije sunarodnike...). Ipak, ne bih, naravno, preporučio ovu seriju da je cela o sexu i drogama. Naprotiv, ova serija ima toliko više od toga, ovo su samo činjenice svakodnevnog života od kojih ljudi uglavnom teže da se sakriju, a kojih u ovoj seriji ima...
Odakle da počnem, pa hajde od same priče... Totalno neočekivano, ja nisam uspeo da predvidim ni jedan jedini detalj koji se dogodio, a priča je skroz realna. Teško je definisati temu same serije, mogla bi da glasi različito, u zavisnosti od epizode koja se posmatra. Na primer, mogli bismo da kažemo da govori o jednoj običnoj porodici koja se bavi neobičnim poslom - pogrebnici su, ali to opet ne bih uključilo sve,a i malo je netačno jer centar priče nije na njihovom poslu. Život, e to bi bilo možda malko bliže, ali i smrt, što bi možda upotpunilo ideju, ali je ipak i to previše opširno... U svakom slučaju, mislim da je stvarno neophodno to odgledati da bi se shvatilo o čemu se tu radi i šta je tema serije...

Likovi su apsolutno fantastični - teraju na plač, smeh, suze radosnice, kikotanje, zlobno kikotanje, izazivaju da vam bude toplo oko srca ili vas jednostavno nerviraju i želite da ih oterate na jedno ne baš tako lepo mesto. Ipak, ja moram još jednom da odgledam celu seriju, samo zbog likova. Prvim gledanjem sam mogao apsolutno da se udubim u površinsku analizu svakog lika, ali jedva da sam i primetio površinu, drugim gledanjem se nadam da ću je bar zagrebati... Stereotipi ne postoje! Stereotip je taboo reč za ovu seriju, niko nije stereotip i ovi likovi su apsolutni 100% ljudi od krvi i mesa, sa emocijama, bez zlobnih namera, onakvi kakvi se mogu sresti u svakodnevnom životu. Ja sam vrlo svestan, i morate mi verovati na reč kada kažem da svaki lik zaslužuje da napišem o njemu bar onoliko koliko sada pišem za celu seriju, ali to je trenutno nemoguće, jer upropastio bih uživanje svima koji žele da je gledaju...
Da li znate šta znači perfekcija? E to je ono što možete da očekijete od svake scene ove serije. Svaki momenat i kadar su dovedeni do savršenstva, ništa nije ostavljeno slučaju. Lokacija, muzika (imaće poseban pasus!), izrazi lica, slučajnosti u seriji, scena, dijalozi, monolizi, atmosfera sve je uklopljeno do najsitnijih detalja. Kako sam to primetio? Pa nije teško, shvati se odmah razlika posle prvih par odgledanih epizoda da je sve tako, jer počinjete da se zapitujete da li je to slučajno tako postavljeno, da li se baš ta rečenica stvorila u takvim uslovima u umu nekog lika, da li je to trebalo da se desi? Naravno ovakva pitanj postavljate sebi do kraja serije i na svako vaše pitanje dobijete odgovor...

Muzika, kao što rekih zaslužuje sopstveni pasus, ali ne dugačak, samo da se izdvoji, jer je vredna toliko. Nema više pesama koje su svima zapale za uho da se vrte u pozadini, nego, seli ljudi lepo tražili, čini se duuuuuuuugo vremena, da nadju onu najbolju za datu situaciju, svaku su pronašli. Uvodna numera i numera koja ide uz poslednje scene serije su najbolje stvari kije sam ja ikada čuo u nekom filmu. Uvodna numera vas jednostavno prenese u taj čudni, a tako svakidašnji svet u kome žive naši likovi, da na sam zvuk sa početka pesme ja se sav naježim i počinjem da se pitam koga će i na koji način u ovoj epizodi ubiti genijalni režiseri.



Sam kraj serije je IDEALAN za ovu seriju. Nikada nisam previše voleo serije u kojima ostaje dosta stvari nedorečeno, znate ono a sa kim je on/ona završio/la, kako im posao dalje ide, da li im je uspelo da odrade to do kraja, a šta se desilo onom liku što se javio u svega par epizoda i slično... Kraj serije je stvarno kraj i zaokruži sve, svemu da smisao i ostavi vas bež daha! Ja sam morao da ga odgledam 3 puta kada sam završavao seriju prvi put, a i danas se nekad prikačim na youtube, čisto da ga vidim opet, i čujem tu neverovatnu muziku.
Svi koji nisu gledali ovu seriju, obavezno moraju da joj posvete dovoljno svog vremena, ima samo 5 serijala, sa po 12-13 epizoda, a svaka traje po 45 minuta. Ja sam je gledao u sred ispitnog roka i upravo planiram da počnem iz početka kad krene fax!
Neverovatno delo! Na svakoga ostavlja jak utisak i niko posle nje ne ostaje isti... Vrlo je dobra za prilagodjavanje ljudima, u smislu da svako može da se nadje u njoj, ako ste tip koji voli dubokoumne stvari - super, samo zabavu - može, filozofiranje o svetu, životu, vezama ljubavnim, prijateljskim ili uopšte - može, može, može! Nadam se da nisam ništa propustio... iako, siguran sam da sam morao, ovo je ogromno delo industrije zabave koje, po mom mišljenju, doprinosi veoma umetnosti ovog tipa. Ovo delo je dalo meni potpuno novo značenje reči serija, i nateralo me da serije više ne gledam samo kao popodnevnu zabavu subotom, nego kao prava umetnička dela iz kojih se dosta dobrih stvari može saznati i naučiti.
SVIMA JE PREPORUČUJEM!!!

1 comment:

Veljko Petrovic said...

I dalje tvrdim da bi seriju bezgranično unapredio dodatak svemirskih brodova. I možda malo vanzemaljaca...

;D

Ozbiljno, mislim da si me nabedio da konačno sednem i odgledam tu seriju. Garant su to bili oni komentari o seksu i drogi. Heh.